O ljudskoj gluposti
Ljudska glupost je beskonačna. To je jasno svakom čovjeku koji nije glup. Ljudska glupost izvire ponajviše iz neznanja, iz predrasuda, ali i iz želje da se neke pojave ne pogledaju drugim očima. Nemoguće ju je iskorijeniti, jer je lakše biti glup, a glupom čovjeku ne možeš objasniti da je glup, dapače ako to pokušaš napraviti ti ćeš ispasti glupan. Nikada mi neće biti jasno zašto je ljudska rasa u većini slučajeva toliko negativna i puna mržnje. Čini mi se kao da su svi potpuno neosjetljivi na tuđu nesreću. Oni malo bolji glupani prave se da ih se tuđe nesreće ne tiču, dok će oni lošiji glupani tuđu nesreću iskoristiti u svoju korist ili će mrziti one rijetke ljude koji tu nesreću žele popraviti. Ljudska glupost ne ovisi ni o stupnju naobrazbe, ni o tituli, ni o spolu, ni o godinama, ni o boji koži, jer glupana ima kamo god da se okrenem. To su oni ljudi koji uvijek znaju što bi netko drugi trebao učiniti i kada i kako, a sami nikada ne učine ...