Honestly by Honestlyli

Korištenje tehnologije u svakodnevnom životu je relativno nova pojava. Pametni telefoni i razno razne tehnološke napravice su sveprisutne, usudila bih se reći da  su pouzdanije od ljudi i svakim danom sve smo više na telefonima, sve smo više na internetu, sve smo više online. Nije li onda legitimno pitanje koje se svakim danom ponavlja, a koje glasi, koliko su virtualni svjetovi u biti  pravi? Sigurna sam da ćete se složiti kako su samo unazad nekoliko godina debate ovoga tipa bile legitimne, ali danas mi se čini nekako naivno, uopće i pitati se je li stvarno nešto što postoji na internetu? U najmanju ruku moglo bi se postaviti pitanje jesu li virtualni svjetovi jednako bitni kao i materijalni svijet koji nas okružuje? Govoriti da u biti ne postoji nešto samo zato što je virtualno, u 21. stoljeću zvuči mi pomalo glupavo. Zar ne? Jer ako posvećujemo svoju energiju i trošimo svoje vrijeme na bilo što virtualno, ne možemo tvrditi da to nešto virtualno nije stvarno. Problem...

Posljednjih dana često razmišljam o ljubavi. Razmišljam i o tome koliko sam samo svoga vremena provela razmišljajući o toj temi. Čini mi se previše, ali nemojte misliti da nisam voljela. Voljela sam i baš zato znam da mi razmišljanje o ljubavi neće puno toga donijeti. Razmišljanje me, zaista čini kukavicom i što više razmišljam o svemu što ljubav je, to manje mogu pristati na bilo što što ljubav nije. Oduvijek sam bila osoba koja je u all in-u ili u all out-u. Ne zanimaju me plićaci, niti površni odnosi, čak odlazim i u trgovinu u kojoj sam dobra s trgovkinjama. Možda to nekome zvuči čudno ili glupo, ali površnost je jedina stvar koja mi ne ide od ruke. Zašto vam sve ovo pišem?  Možda zato što se osjećam kao ugrožena vrsta u ovom novom svijetu ljubavnih odnosa. Da vam baš iskreno kažem, ni ne snalazim se više u toj mreži muško ženskih odnosa. Prva stvar koju ne razumijem su igrice. Nikada nisam voljela, a niti igrala igrice, tako da nije ni teško za pretpostaviti da u tim ...