Honestly by Honestlyli

Svaka komunikacija ili razgovor između dvoje ljudi trebao bi imati početak,sredinu i kraj i najčešće svaka se komunikacija sastoji od ta tri dijela, ali samo ukoliko se vodi u stvarnosti. Problem nastaje jer se u današnje vrijeme razgovori vode i u virtualnim svjetovima bilo na društvenim mrežama, bilo bilo kako, ali na prvi pogled čini se kao da svi oko nas razgovaraju, a u takvom svijetu glupo bi bilo ne zapitati se: Je li potreban nekakav kodeks online komunikacije? O tome ću pisati u ovom postu, o tom nepisanom kodeksu koji se odnosi na pisanu komunikaciju i na svakodnevne razgovore koje vodimo u virtualnom svijetu. Problem s tim nepisanim kodeksom je primijeniti isti u praksi, jer kako je kodeks nepisan, zapravo se svodi na rekla-kazala i nikada ne možemo biti sigurni je li nekoj osobi s kojom smo  u komunikaciji uopće i poznat kodeks i pridržava li ga se ili ne, čini li to svjesno ili nesvjesno, namjerno ili slučajno. Sad kad bolje promislim, postoji popriličnih  zavr...

Budalaštine su gluposti,izmišljotine, u svakom slučaju budalaštine su laži neke tamo budale, ali postoji i posebna vrsta takvih verbalnih vratolomija koje sam osobno nazvala bubalaštine.  Naime bubalaštine se doslovno bubaju i zapravo su toliko daleko od istine da ih ne mogu nazvati ni lažima. E sada, problem kod bubalaština je taj, što se nesretnika ili nesretnicu o kojoj se buba, gotovo uvijek prekasno obavijesti o određenim bubalaštinama, prekasno jer se s vremenom zna nataložiti hrpa kojekakvih bubalaština koje se nakupljaju na nečiji život baš kao što se nakuplja kamenac na bubnju perilice za rublje. Problem s bubalaštima, naravno može postati i gori, a to se dogodi u trenu kada bubalaštine skriju svu onu istinu o nekome. Istinu na koju su bubalaštine taložili zli jezici, zavidni umovi, lažni kumovi ili slatkorječivi prijatelji.... Iskreno, sasvim je svejedno kako su se bubalaštine nataložile, jer mi ta činjenica ne pomaže puno kada dođe do borbe s bubalaštinama koja je time...